Priče iz učionice

U četvrtoj generaciji prvačića u mom radnom vijeku, bio je A.M., dijete s Down sindromom, učenik čije su psihofizičke potrebe zahtijevale posebnu podršku u učenju. Za mene kao iskusnog profesionalca to je bio poseban izazov i snažan motiv da uključim svo svoje znanje, iskustvo, vrijeme i energiju i ovom dragom dječaku pružim svu potrebnu podršku u radu i razvoju.

Prije polaska u prvi razred osnovne škole, A.M. je pohađao vrtić i njegovo uključivanje i adaptacija na školsku zajednicu tekla je bez problema. Dječak je u predškolskom periodu bio uključen u logopedski tretman.

A.M. je za kratko vrijeme zadobio simpatije vršnjaka, dobro se uključio u svoju vršnjačku grupu. Prihvaćenost je bila obostrana. Bila sam sretna zbog njegove privrženosti i povjerenja koje sam kao učiteljica stekla.

Posebnu pažnju posvetila sam razvoju fine motorike kod A.M., jezičko-govornih sposobnosti, poticanju njegove znatiželje, snalaženju u prostoru školske zgrade, usvajanju rutina, osamostaljivanju u radu. U svakodnevnim aktivnostima koristila sam svaku priliku za jačanje njegovog samopouzdanja.

Na edukativnom planu napredovao je u skladu sa svojim sposobnostima. Uspio je djelimično usvojiti velika štampana slova. Dobra vizuelna percepcija omogućava mu da sadržaje sa table korektno prepisuje. Samostalno i po hronološkom redu slaže slike u priči. Udružuje u parove iste riječi ispisane na kartonima.

Uz pomoć didaktičkog materijala sabira i oduzima do 5. Prepoznaje i imenuje trougao, kvadrat, krug, kocku, loptu.

Iz moje okoline je dobro savladao sadržaje o porodici i higijeni. Prepoznaje i imenuje domaće i divlje životinje. Zdravstveno-higijenske navike kod dječaka su izgrađene i samostalan je u obavljanju istih. Pravila ponašanja u školi je usvojio i poštuje ih.

Učenik se uključio u sve aktivnosti i posebno se isticao u fizičkim aktivnostima. Najradije je pohađao nastavu tjelesnog i zdravstvenog odgoja.Tada bi davao cijelog sebe, radovao se svom i uspjehu svojih drugara, uživao i jednostavno bio omiljen među vršnjacima.

Ono što je posebno važno je zdrava porodična sredina u kojoj A.M. živi. Roditelji bez pretjeranih ambicija, posebnu pažnju su posvećivali njegovom zdravlju koje je bilo prilično narušeno i bili sretni i zadovoljni i najmanjim napretkom. Njegovo vedro lice smatrali su najvećim uspjehom u školi.

Iskreno rečeno sretna sam što sam se skoro pet godina družila sa A.M. Sada je šesti razred i raduje me kada ga na pauzi vidim u grupi sa drugarima iz razreda.On niti u jednom trenutku nije sam.

Učiteljica Samira M.

 

Sa velikim interesovanjem i željom za školovanjem koja se isticala na njegovom licu, dječak V.B. došao je da se upiše u prvi razred. Pomalo je bio uplašen jer nije znao da li je to moguće, jer je tad imao 14,5 godina. Romske je nacionalnosti. Objasnili smo mu šta sve treba uraditi da bi se upisao i već sljedećeg dana je sjeo u školsku klupu. Klupa mu je bila vidljivo mala, ali to ga nije omelo da aktivno učestvuje u svakom nastavnom satu.

Počeli smo… Istina, u početku, je bilo teško.

Navikavanje na školske obaveze, na poštivanje pravila školskog ponašanja i sva druga školska dešavanja smo prelazili korak po korak. Već pri prvom sastavljanju riječi i jednostavnih rečenica vidjela sam da će to sve lijepo i uspješno teći. Napredovanje je postalo očigledno u drugoj polovini prvog razreda.

Kao pomoć i potpora u savladavanju gradiva pritekla nam je i dugogodišnja učiteljica, koja je u to vrijeme radila u biblioteci. V.B. je s njom radio svaki dan prije i poslije nastave, uvijek težeći još. U prvom razredu je uspio da usvoji većinu gradiva prve trijade devetogodišnjeg obrazovanja. Radost na njegovom licu je bila sve više i više izraženija.

O socijalnom aspektu ne treba puno govoriti, jer se tu nije dosta toga promijenilo. V.B. je od samog početka imao izuzetne odnose sa ostalim đacima. Ovdje ne mogu govoriti o vršnjacima, jer je učenik V.B. bio od njih stariji nešto malo manje od 10 godina. Pomagao im je u mnogim prilikama i nekako se veoma zaštitinički postavio prema njima, a oni su mu na to uzvraćali pažnjom i onom pravom dječijom ljubavi.

Svi zajedno smo išli naprijed, koračali stazama znanja i došli do kraja prvog razreda.

Učenik V.B. je na kraju polagao nastavne sadržaje prve trijade i tu pokazao izvanredne rezultate, na koje sam lično veoma ponosna, kao i kolegica koja je uložila mnogo truda i vremena.

A tek njegova sreća… E o tom bi se moglo dugo pričati…

Ove školske godine ga učiteljiva Amila zajedno sa učiteljicom Sanelom priprema za polaganje IV i V razreda.

Učiteljica Selma M.

Ove školske godine u odjeljenje koje vodim uključio se učenik V.B. Imala sam priliku upoznati ovog vrijednog dječaka prošle godine kada se pripremao za polaganje I, II i III razreda. Na nastavu dolazi redovno. Prihvaćen je u odjeljenju i rado se druži sa ostalom djecom. Vrijedno radi i završava svoje školske obaveze. Aktivno učestvuje u realizaciji radionica. U savladavanju nastavnih sadržaja IV i V razreda pomaže mu i učiteljica Sanela. Vjerujem da će s uspjehom završiti IV i V razred na kraju ove školske godine.

Učiteljica Amila Š.

Učenica pohađa osmi razred devetogodišnjeg obrazovanja., dijete je sa down sindromom. U odjeljenju je sa istom djecom od početka školovanja tj. od prvog razreda. Poznaje i voli svu djecu u odjeljenju, a i djeca nju jako dobro prihvataju, često je pitaju kod koga želi da sjedne u klupu, pomažu joj da spremi stvari, kad je nastavnik pohvali za nešto učenici joj aplaudiraju što je uvijek obraduje.

Njene jake strane su što je često nasmijana i što pažljivo prati šta se dešava u odjeljenju, stiče se utisak da voli što je u razredu. Pripremljene radne listiće rado uzima, ako treba prepisati neku pjesmicu radi to strpljivo i do kraja, ne ispušta ni jedno slovo, sve prepiše tačno urednim rukopisom. Voli da estecki dotjera radni listić, nacrta smješka i pored njega napiše DIGIMON, zatim ga oboji bojicama. Kad završi zadatak izvadi iz pernice nekoliko figurica koje nosi, poreda ih po klupi i igra se.

U komunikaciji sa nastavnikom kao i sa učenicima teškoću predstavlja to što ne želi pričati naglas. Sporazumijeva se gestovima i mimikom ili ponešto prošapče. Suprotno ovome, po izjavi majke, kod kuće priča dovoljno glasno, čak i pjeva i razgovara sa mlađom sestrom, sa ocem i majkom. Ove godine učenici u toku nastave umjesto asistenta pomaže majka što joj daje dodatnu sigurnost tako da je počela nešto glasnije komunicirati.

Učenica je dijete sa posebnim potrebama koje je dobro integrisano u odjeljenje, ne narušava radnu atmosferu, učenici je vole. Za ovu učenicu jako je korisno što pohađa nastavu u redovnoj školi.

Nastavnica Zineta B.

Svako dijete ima svoju priču, koja je posebna i dragocjena. Svako od njih ima pravo da njegove potrebe budu shvaćene i prepoznate, te da se na njih odgovori.

A.S. je dječak koji je još pri prvom susretu zaokupio moju pažnju svojom otvorenošću.

Prije polaska u školu pohađao je časove kod defektologa i logopeda.

Intenzivan rad počinje polaskom u redovnu osnovnu školu „ Kovačići“ gdje od trećeg razreda radi po individualno prilagođenom planu i programu.

U početku smo se sporazumijevali na osnovu mimike. Mnogo vremena provodila sam smišljajući načine i metode rada koje bi mu omogućile što bolji i kvalitetniji uspjeh.

Čitala sam sve informacije o problemima osoba sa Down sindromom. Shvatila sam da neki od njih mogu postići više, a neki manje. Tješila sam samu sebe da ja i nisam studirala za rad sa djecom sa posebnim potrebama, pa stoga i ne trebam očekivati neke rezultate.

A.S. je osoba koja želi da ga tretirate kao i svako drugo dijete, uvažavajući njegovu ličnost i poklanjajući mu pažnju. Voli pohvale i komplimente, a prisustvo autoriteta ( u ovom slučaju mene) garant je da će se zadatak završiti do kraja. U radu s njim veoma je važno obratiti pažnju na to da nova znanja može usvajati samo ako je u stanju vidjeti, osjetiti ili čuti. Tokom rada sam pripremala mnogo očiglednih sredstava, jer jedino tako sam mogla očekivati rezultate. Najviše je uživao na času tjelesnog odgoja, sve vježbe je radio sa posebnom pažnjom i strpljivošću.

Uloženi trud se na kraju ipak isplatio: savladao je čitanje i pisanje velikih i malih štampanih i pisanih slova latinice, razumije pročitani (kraći) tekst, odgovara na kratka pitanja, postupak sabiranja i oduzimanja do 100 postepeno savladava uz pomoć didaktičkog materijala, rado učestvuje u grupnom radu i dobijenom zadatku pristupa sa radošću itd.

U odjeljenju je prihvaćen od strane svih učenika još od prvog razreda. Učenici izražavaju želju da sjedi s njima, da mu pomažu u određenim aktivnostima. Rado se druže s njim tokom velikog i malog odmora.

Roditelji su maximalno uključeni u obrazovni sistem, zajedno usklađujemo zahtjeve prema A.S. na planu učenja i ponašanja.

Tokom ovih pet godina nastojala sam pomoći mu u procesu socijalizacije i barem djelimično pripremiti ga za dalji život.

Učiteljica Berina B.

Na prvi pogled sasvim običan razred. Veseo, razigran…baš kao i svaki drugi. Učenici kao pčelice vrijedno rade, žedni znanja i igre s radošću dolaze u školu. I ništa tu ne bi bilo neobično, da nema jednog posebnog dječaka koji taj razred jos više veže i čini jedinstvenim, ljepšim, bogatijim… Taj dječak je poput svih dječaka; veseo, nasmijan, druželjubiv i veoma, veoma, drag. Voli ono što i njegovi drugovi: nogomet, muziku, Gormite, sakupljati i razmjenjivati sličice… On naš razred čini ljepšim i boljim. M.A. je učenik trećeg razreda sa dijagnozom Cerebralne paralize.

Od prvog dana škole je, kako od učiteljice tako i od od strane drugara, bezrezervno prihvaćen. On ima želju, sposobnost i mogućnost učestvovati u nastavi kao i ostala djeca, ali njegovo kretanje je ograničeno. U školi uglavnom koristi kolica. Teško hoda. Vrijedan je i puno uči i nema problema sa usvajanjem znanja. Lako i brzo usvaja svo predviđeno gradivo. Veoma je uporan i maksimalno se trudi da bude istrajan u svemu. Manji problemi i poteškoće se javljaju kod pisanja, ali tu „ uskaču“ njegovi drugari koji jedva čekaju da na neki način pomognu svom drugu i daju mu do znanja da je jednako vrijedan kao i oni i da mala prepreka ne znači da ne može stići do cilja. Svakim danom se sve više trude da M. napreduje i pomažu mu da prepiše sav zapis sa table, vježbaju s njim , pomažu mu da se pripremi za čas , izvadi knjige , vole ga bez predrasuda i računice, ali isto tako i M. njima pomaže i uzvaraća povjerenje i ljubav. Pošto su mu Matematika i Muzička kultura najdraži predmeti , M. će rado pojasniti neki malo teži zadatak iz Matematike i na času Muzičke kulture rado zapjevati svoju (našu) najdražu sevdalinku i oraspoložiti i odmoriti sve nas zajedno. On je za sve nas velika inspiracija. Dokaz da samo upornost i istrajnost uz veliki trud i zalaganje daju rezultate.

Učiteljica Amra Đ.

Školske 2009/ 2010. godine učenik H.T. upisan je u osnovnu školu koja je bila najbliža adresi njegovog stanovanja. Međutim, ni nakon mjesec dana, učenik se nije uklopio u odjeljenje. Roditelji, zabrinuti zbog svakodnevnog plača i odbijanja učenika da ide u školu, odlučili su da potraže pomoć. Raspitali su se i došli do informacije da je OŠ „Kovačići“ poznata po inkluziji, te da učitelji i nastavnici veoma uspješno rade s djecom s posebnim potrebama. Učenik H.T. je odmah prihvatio učitelja i učenike, a i oni su njega.

Danas je treći razred i sa velikom radošću i zadovoljstvom dolazi u školu.

Na edukativnom polju, učenik je savladao pisanje velikih štampanih slova, čita velika i mala štampana slova i razumije pročitano, uz pomoć sabira i oduzima u obimu broja 10. Pokazuje zainteresovanost za timske igre, muziku i sport. Ima razvijene higijenske navike i poštuje školska pravila.

Učenik H.T. je obuhvaćen defektološkim i logopedskim tretmanom po jednom sedmično.

Od samog početka, uspostavljena je odlična saradnja sa roditeljima.

Formiran je školski tim koji prati napredak učenika, a kojeg čine: defektolog, učitelj, pedagogica, majka učenika i asistentica.

Učitelj: Remzo H.

Asistenti u nastavi

Priče iz učionice

Početna stranica

PODIJELIShare on Google+Share on FacebookShare on TumblrTweet about this on Twitter